“Osigurati svakom Nijemcu i svakoj njemačkoj obitelji zdrave stambene uvjete, posebice obiteljima s mnogo djece.” – Tako glasi Paragraf 155 Weimarskog ustava. Ovo je obećanje ostalo neispunjeno. U Njemačkoj je 20-ih godina vladao veliki nedostatak adekvatnog stambenog prostora kojega su radnici mogli priuštiti. Mnogobrojne radničke obitelji prosječno su imale na raspolaganju samo jednu sobu za spavanje i kuhinju. Nedostatak prostora u radničkim četvrtima i neadekvatna sanitarna infrastruktura uzrokovali su i zdravstvene probleme. Ovakvi stambeni uvjeti dodatno su poticali kampanju za kontracepciju, kao i kampanju protiv paragrafa 218.